Samovolja generala Kneževića

U proteklih više od 19 godina Oružane snage Bosne i Hercegovine uspostavile su zavidnu razinu jedinstva i operativnosti u izvršavanju svojih ustavnih i zakonskih obveza, a onda se 12. svibnja 2025. dogodila samovolja načelnika Zajedničkog stožera generalpukovnika Gojka Kneževića, koji je odbio izvršiti zapovijed državnog ministra obrane Zukana Heleza i to će vjerojatno epilog imati na sudu, budući da je podnesena prijava protiv pomenutog generala. S aspekta rukovođenja i zapovijedanja ovaj Kneževićev pogrešan potez ne samo što je šamar homogenosti vojske nego je i opasan presedan s obzirom na to kakvu ulogu OSBiH ima u miru i u slučaju izvanrednih okolnosti. Oružane snage su dio Ministarstva obrane i, neovisno o tome što im je vrhovno zapovjedništvo Predsjedništvo BiH, ministar obrane, sukladno Zakonu o obrani BiH, ima ovlasti prema vojsci i, prema tome, načelniku Zajedničkog stožera može naložiti da izvrši ono što je u ministrovoj nadležnosti.

Podsjetiću da je ministar Helez zapovjedio Kneževiću da se u vojarni OSBiH Kozara u Banjoj Luci zabrani ulazak Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću, protiv kojih je Sud BiH raspisao centralnu potjernicu, nakon što se nisu htjeli odazvati pozivu na saslušanje, zbog sumnje u pokušaj rušenja ustavnog poretka države, ali umjesto provedbe - opstrukcija. Knežević po liniji zapovijedanja nije proslijedio ministrovu zapovijed zapovjedniku 6. pješadijske brigade, brigadnom generalu Miloradu Krajšumoviću, koji je zapovjednik vojarne Kozara i nadređen je 3. počasnom puku (Republika Srpska) kojem je na čelu brigadir Goran Maksimović, tako da su bjegunci od pravde ne samo nesmetano ušli u vojarnu nego im je priređen i doček s uvažavanjem. Dodik je iskoristio prigodu i u svom arogantnom stilu dao do znanja da može zapovijedati ne samo zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Republici Srpskoj nego i generalima Srbima u OS-u, a Višković je podsjetio da je Banja Luka u RS-u i da on može ući u svaki objekat u tom entitetu, pa i pored ministrove zabrane, i u vojni. Naravno, da se htjelo - mogao se spriječiti pristup vojarni onima kojima je to zabranjeno, jer specijalci entitetskog MUP-a ne vjerujem da bi se usudili suprotstaviti vojnoj policiji koja štiti vojni objekat.

Ministar Helez imao je pravo da izda spomenutu zapovijed generalu Kneževiću, budući da je prema članu 12, stav 1, točka d) Zakona o obrani BiH propisano da Ministarstvo obrane samostalno donosi akte za “reguliranje organizacije i vođenja pukova, njihovih komandi i osoblja”. Ova zakonska odrednica daje nadležnost Ministarstvu obrane BiH da, bez prethodne zapovijedi ili suglasnosti Predsjedništva BiH, donosi i akte kojima se određenim osobama može zabraniti ulazak u objekte Oružanih snaga BiH. To je dio zakonske nadležnosti koja se odnosi i na pomenuti puk koji baštini tradiciju Vojske Republike Srpske, ali koji je sastavni dio Oružanih snaga BiH. Vrhovno zapovjedništvo OSBiH, dakle, po zakonu, dio svoje nadležnosti prenosi na Ministarstvo obrane, a ministar Helez se shodno zakonu o svakom konkretnom slučaju ne mora ni konzultirati ni sa Predsjedništvom BiH, kao ni sa dvojicom svojih zamjenika Aleksandrom Goganovićem i Slavenom Galićem.

Indikativno je da je ministru Helezu, nakon njegove zapovijedi o zabrani ulaska u vojarnu OS-a osobama za kojima je raspisana potjernica, upućeno otvoreno pismo koje su potpisali već pomenuti generalpukovnik Knežević, te brigadni generali Radovan Jović, Nebojša Bošnjak i Milorad Krajšumović i u kojem se navodi da Helezove odluke ugrožavaju profesionalizam i koheziju unutar vojske. Oni zamjeraju ministru zbog, kako tvrde, pokušaja da spriječi prisustvo legitimnih političkih predstavnika Republike Srpske na aktivnostima koje imaju za cilj očuvanje identiteta, tradicije i kulture sjećanja srpskog naroda, a namjerno izostavljaju činjenicu da su trojica “legitimno izabranih” bjegunci od pravde i koji odbijaju prerogative Suda BiH. Uzgred, ministar Zukan Helez u svojoj odluci uopće nije doveo u pitanje ili zabranio obilježavanje dana VRS-a i 3. (Republika Srpska) počasnog puka, kako mu se pokušava imputirati, nego je samo htio da se dolaskom osoba s potjernice u vojarnu ne baci sjenka na pomenutu obljetnicu.

I na kraju, Ministarstvo obrane BiH i Oružane snage su državni organi i nemaju obvezu prema entitetima, pa je utoliko više neprimjeren servilan odnos generala Srba iz OS-a prema režimu u Republici Srpskoj. Jeste da su oni imenovani na prijedlog člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, ali im predsjednik entiteta RS (bez obzira na to da li je to Dodik ili netko drugi) ne može zapovijedati ni kada se slavi godišnjica 5. počasnog puka, ni u drugim prilikama. Od generala iz srpskog narode, kao i onih iz bošnjačkog ili hrvatskog, očekuje se da budu profesionalci koji će uvijek znati čija je zapovijed izvršna.