Hanka i Esma

Ako nije bila najljepša na našem fakultetu, onda je bila među tri najljepše, dakle u rangu misice. Da li baš mis, prva ili druga pratilja, oko toga bi se vjerovatno lomila koplja eventualne komisije, ali to odavno više nije važna činjenica jer kad ikad mi bijasmo studenti. Njeno porijeklo: Hercegovina i baš kako ono uz predstavnike tog dijela naše domovine znaju upotrijebiti pridjev “kršan” eeee, takva je bila. Nekako, kad je pružila svoj korak kao da je prohodao bronzani spomenik: uspravna, sva čvrsta, odsječna, a ekstremiteti i atributi ko izvajani.

Mi smo već uveliko bili u godinama kad nas je ženska ljepota mamila i kandidata koji su atakovali na, romantičari će reći, njeno srce, neki drugi pak na njene erotske komponente... bilo nas je, bilo toliko da bismo mogli kolo zaigrati oko Hercegovke Esme.

Inače, nešto ranije, tačno tri godine prije našeg upisa na fakultet, Safet Isović otpjevao je pjesmu “Hanka”, u kojoj autor Rade Jovanović opisuje život izvjesne Hane Korjenić iz Čajniča, prelijepe žene poznate i pod nadimkom Carica. Ta Hana, odnosno Hanka, izazivala je pravu pometnju u muškom rodu, pa su zbog nje muškarci i patili i rastavljali se od žena i zatvora, pa čak i groba dopali. Što bi rekla pjesma:

...Zbog nje je Zijo danima pio

Zbog nje je Salko u vodu skako

Zbog nje je Ibro hapsane ribo

Zbog nje je Bego u mezar lego

Zbog nje su noži parali srca

Zbog nje se lila momačka krvca

Hvališe ljudi ljepotu njenu

I pjesnici za nju znaše

Tu nekada divnu ženu

I sazlije opjevaše...

Postoji tvrdnja da je i sam autor stihova i kompozicije, tragični Rade Jovanović bio potajno zaljubljen u Hanu Korjenić, alias Hanku, ali kako o tome nema valjanih dokaza, može se reći da možda jeste, a možda i nije.

Prema dostupnim pisanim tragovima, Hana je napustila Čajniče jer... “kad je za sve to saznao njen otac Sabrija, udao ju je za bogatog sarajevskog trgovca iz porodice Užičanin...”

Apsolutno je moguća paralela između Hanke i Esme. Ni pomenuta pjesma se ne bavi detaljnijim opisom Hanke, pa nema potrebe da se i ja bavim anatomskim činjenicama Esminim: naprosto je dovoljno reći, lijepa pa lijepa toliko da uzdahe mami.

No, velika je i važna razlika između poimanja ljepote i reakcija okoline u Čajniču i Sarajevu. Mislim prije svega na naš Filozofski fakultet. Kakvi noževi, kakva momačka krvca, ne ide to uz mladiće koji se životnim vrijednostima napajaju sa vrela književnosti. Mnogi su svoju čežnju, nezadovoljstvo neuzvraćenom ljubavlju, kao i razočarenja uzrokovana raznim nepravdama već znali sublimirati u poeziju i razne literarne forme. Riječ bijaše utočište i jedino oružje kojim su se, a dobro su znali, služiti.

Da ne bi bilo sumnje, ja nisam bio zaljubljen u Esmu, mada moram biti iskren da je bilo kakve šanse, da je emitirala kakav fluidni znak - ne bih joj oprostio. Jer, bogami, bio sam oduvijek slatkohran kad su u pitanju žene.

Ali, znao sam s njima i prijateljevati, bratski iskreno. I tako sam nekako kod Esme i dobio ako ne status baš brata, onda povjerljivog bića pred kojim nije imala tajni.

Družili smo se često i tako da su mnogi mislili da među nama ima nešto. A nije bilo ništa osim golog prijateljstva i draži uzajamnog ispovijedanja.

Svjesna svoje ljepote i privlačnosti, a uz to, kako u mladosti biva, uvjerena i u svoju mudrost, a nesvjesna naivnosti, u trenutku zaboravila i zanemarila takoreći sve: i svoje ciljeve (završiti studij) i obećanje roditeljima da će biti uzoran student i na kraju krajeva čuđenje okoline. Jer, ipak je čudno da takvo krasno biće (moram reći i da je bila uspješan student, prvu godinu očistila s lakoćom i u roku) najednom odluči da sve batali. A hoće to, hoće kad se ljudsko biće zaljubi.

Mnogo, mnogo godina kasnije Esma će mi reći: “Bolje da sam nogu slomila nego da sam te večeri otišla u Kuk (disko-klub u sklopu Medicinskog fakulteta, jedno od omiljenih stjecišta rokerske mladosti od polovice sedamdesetih pa nadalje godinama, a ne znam do kada je tačno trajao, op. aut). Ne znam šta se dogodilo sa mnom, ali kako ono kažu, ko da mi je pamet zavrtio.”

Ja ga nisam nikad vidio, a i kako ću: jer od te noći kad su se oni upoznali, ona je odjednom prestala dolaziti na predavanja. Samo je Brankica jednog dana donijela glas: “Esma se udala i preselila (provincijski gradić u pitanju), trudna je i čeka bebu.” Kako, zašto, kad prije?!

Naš studentski život se nastavio bez Esme, proći će godine i godine kad će me opet sastaviti s njom.

A taj susret i kasnije druženje opisaću novom pričom sa naslovom: “Esmina ispovijed”.